preskoči na sadržaj

Osnovna škola bana Josipa Jelačića Zagreb

 > O školi  > Povijest
PROŠLOST ŠKOLE

Osnovna škola bana Josipa Jelačića nalazi se u Podsusedu, najzapadnijem dijelu grada Zagreba gdje se Medvednica najviše približila rijeci Savi. Današnja školska zgrada izgrađena je 1957. godine, a tijekom povijest škola je mijenjala lokacije i ime.

Povijest škole u Podsusedu započnje 1886. godine. Do tada su podsusedska djeca polazila školu u Stenjevcu. Kako sredinom druge polovice 19. stoljeća dolazi do povećanja broja žitelja i širenja Podsuseda, škola u Stenjevcu postaje pretijesna. Stoga općinsko zastupstvo u Stenjevcu zaključuje da se osnuje škola u Podsusedu.

Dana 15.3.1886. godine otvorena je jednorazredna škola u Podsusedu. Obća pučka škola u Podsusedu započela je rad sa 42 učenika, a prvi učitelj je bio Tomislav Pavlek. Nastava se odvijala u unajmljenoj zgradi grofa Đure Jelačića. Godine 1891. škola je dobila zemljište na kojem je godinu dana kasnije dovršena izgradnja nove školske zgrade. Svečano otvorenje upriličeno je u veljači 1892. godine. Škola je imala samo jednu učionicu bez dvorišta i vrta.

Tijekom godina broj učenika se povećava te se ukazala potreba za proširenjem školske zgrade. U travnju 1907. započela je nadogradnja škole, a škola se proširuje na dvorazrednu.

Nakon 1. svjetskog rata školi je zbog prevelikog broja učenika dodijeljena još jedna učiteljica čime je škola formalno proširena u trorazrednu, a 1926. godine škola je proširena u četverorazrednu.

Dana 5. prosinca 1929. naziv škole se službeno mijenja u Državna narodna osnovna škola u Podsusedu.   

Narednih godina se u radu škole osjećao manjak prostora pa se nastava odvijala na različitim lokacijama. To 1953. godine dovodi do donošenja odluke o podizanju nove školske zgrade u Podgradskom odv. 1. Izgradnja i svečano otvorenje Osnovne škole  Podsused bilo je 1957. godine, a nastava u novoj školskoj zgradi započela je 1958. godine. Godine 1961. škola je dobila ime „OŠ Matija Gubec“, a 1991. godine OŠ bana Josipa Jelačića.

Školom su upravljali:

Tomislav Pavlek

1886. - 1888.

Tomo Heraković

1888. - 1897.

Armin Podešva

1897. - 1902.

Konrad Buzina

1902. - 1925.

Vlatka Miljušević

1911. (zamjena)

Vid Car

1925. - 1940.

Marijan Dundović

1940. - 1955.

Borivoje Vuksan

1955. - 1964.

Stjepan Grgić

1964. - 1965.

Vjekoslav Katić

1965. - 1973.

Ankica Hanjec

1973. - 1975.

Stjepan Vlašić

1975. - 1980.

Kata Šoldra

1980. - 1987.

Josip Brica

1987. - 1995.

Đuro Staničić

1995. - 1999.

Đurđica Lukić Strukan

1999. - 2000.

Ankica Šimunić

2000. - 2017.

Jelena Ivaci

2017.-

Ban Josip Jelačić

Ban hrvatsko-dalmatinsko-slavonski u periodu od 1848. - 1859. godine. Grof Josip Jelačić rođen je 16. listopada 1801. u Petrovaradinu (danas dio Novog Sada) od oca Franje i majke Ane (rođene Portner). U dobi od osam godina školuje se u bečkoj terezijanskoj akademiji, gdje su se odgajali pitomci za civilnu državnu službu. Za vrijeme školovanja pokazuje izrazito zanimanje za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Godine 1819. postavljen je za poručnika austrijske vojske, iako nije imao vojničke naobrazbe. Šest godina kasnije (1825.) u vojnoj je službi u Galiciji i tu ostaje do 1830. Od 1831. boravio je kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom u Italiji. Deset godina kasnije (1841.) postavljen je za pukovnika i zapovjednika Prve banske pukovnije u Glini.

Na tom položaju ostaje do 1848. kada je postavljen za bana i glavnog zapovjednika vojske u Hrvatskoj. Pri njegovu ustoličenju, suprotno dotad uvriježenom običaju, na mjesto hrvatskog bana umjesto mjesnog biskupa Juraja Haulika ustoličio pravoslavni patrijarh iz Srijemskih Karlovaca. Odluka o Jelačićevu postavljenju na bansku dužnost donešena je u Beču 16. ožujka, a carski ukaz je potpisan 23. ožujka 1848. Iako je to imenovanje prvo trebala donijeta narodna skupština u Zagrebu ona je to učinila tek dva dana kasnije - 25. ožujka. Jelačića je zateklo postavljenje za bana nespremnog i on se nenadano našao na čelu Hrvatske u presudno doba njezine povijesti. Uz to su u Jelačićevu držanju već 1848. i 1849. pokazivala "nesumnjivi znaci duševne poremećenosti" (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, svezak 3, Zagreb MCMLXVI). Vlasti u Beču bile su zatečene uspjesima revolucionarnih pokreta u Italiji i drugim krajevima Monarhije da se sve do jeseni 1848. nisu mogle otvoreno suprostaviti ovim pokretima. U tom razdoblju austrijska vlada i dinastija zauzimaju izričito neprijateljski stav i prema Jelačiću kao i prema cijelom hrvatskom narodnom pokretu. Što i ne čudi jer je 25. travnja 1848. Jelačić progalsio ukidanje kmetstva, a tri dana kasnije (28. travnja 1848.) Hrvatska dobiva i svoju monetu - Hrvatski forint. Nešto kasnije (9. lipnja 1848.) Hrvatski Sabor u 18. točaka daje Kraljevini Hrvatske, Dalmacije i Slavonije veću samostalnost utemeljenjem Banskog vijeća tj. hrvatske vlade te uvodi hrvatski jezik kao službeni. To dovodi do toga da bečke vlasti u zajednici sa svojim tadašnjim saveznikom, mađarskom plemićkom vladom, svrgavaju Jelačića s banske i zapovjedničke časti, proglašavajući (10. lipnja 1848. ) Jelačića za pobunjenika, a Hrvatski Sabor za nezakonitim.

U to vrijeme vođe demokratskoga narodnog pokreta na čelu sa mladim Kukuljevićem podržavaju progonjenog Jelačića, gledajući u njemu oličenje otpora protiv udruženih austro-mađarskih neprijatelja, garanciju ožujskih tekovina hrvatskog narodnog pokreta i utjelovljenje izvojevane narodne nezavisnosti. Radi potpunog osiguranja državne i nacionalne nezavisnosti Hrvatske, demokrati u Hrvatskom Saboru proglašavaju njena vrhovnog predstavnika, bana za diktatora koji ima suverenu vlast te potpuno nezavisnu od Austrije i Mađarske.

Kada je Austrija u prosincu 1848. zaratila s Mađarskom, Jelačić u tome ratu sudjeluje kao jedan od generala, podvrgnut vrhovnom zapovjedništvu Windischgrätza. Do kraja revolucije ratuje pod austrijskim zapovjedništvom prvo u Mađarskoj, a zatim u Vojvodini. To završava porazom kod Hegyesa (14. srpnja 1849.). Za Jelačićeva boravka na bojišnicama događaji u Hrvatskoj odvijali su se gotovo bez njegova utjecaja. Otkako se otvoreno stavio u službu austrijske kontrarevolucije izgubio je ugled u narodu i postao nemoćan prema narodnom pokretu. Pokretu koji je vođen demokratskim elementima pružao je odlučan otpor Jelačićevim nastojanjima da Hrvatsku ponovo podvrgne Austriji. Njegove ponovljenje zaopovijedi o proglašenju oktroiranog austrijskog ustava od 4. ožujka 1849. koji je značio ukidanje svih stečenih narodnih prava i sloboda, ostaju u Hrvatskoj neizvršena. Istu je sudbinu doživio i njegov Privremeni zakon o tisku, kojim je pokušao ugušiti narodne protuaustrijske listove u Zagrebu. Hrvatski narodni pokret svladan je tek nakon pobjede austrijsko-ruske kontrarevolucije, a demokratski tisak (Slavenski jug) onemogućen je u veljači 1850. Za vrijeme Bachova apsolutizma (1851.-1859.) Jelačić kao ban poslušno provodi germanizaciju i porobljavanje Hrvatske, a banska se vlada pretvara u carsko-kraljevsko namjesništvo.

Grof Josip Jelačić preminuo je 19. svibnja 1859. u Zagrebu. Njegovo posljednje počivalište je u Novim Dvorima kod Zaprešića na njegovom nekadašenjem imanju. Nakon njegove smrti u grobnicu je nekoliko puta provaljivano.

E-dnevnik
 
Školska kuhinja

Raspored prehrane za mjesec prosinac!

Priloženi dokumenti:
Jelovnik 2-12.pdf

 
Školski autobus

Priloženi dokumenti:
Raspored skolskog autobusa 701.docx

 
Raspored zvona

             

Prijepodne:

1

08:00-08:45

2

08:50-09:35

3

09:45-10:30

4

10:40-11:25

5

11:30-12:15

6

12:20-13:05

7

13:10-13:55

Poslijepodne:

1

14:00-14:45

2

14:50-15:35

3

15:45-16:30

4

16:40-17:25

5

17:30-18:15

6

18:20-19:05

 

Priloženi dokumenti:
WP 20170927 13 07 56 Pro - 2.jpg

 

 
Brojač posjeta
Ispis statistike od 21. 2. 2017.

Ukupno: 75689
Ovaj mjesec: 3830
Ovaj tjedan: 1234
Danas: 251
 
 > O školi  > Povijest
CMS za škole logo
Osnovna škola bana Josipa Jelačića Zagreb / Podgradski odvojak 1, HR-10000 Zagreb / os-bana-jjelacica-zg.skole.hr / ured@os-bana-jjelacica-zg.skole.hr
preskoči na navigaciju