Osnovna škola bana Josipa Jelačića Zagreb

Cijela naša zajednica na Dan kruha bi se okupila oko škole.

Ova 2020. godina, je sve samo ne obična. Na početku smo joj se veselili kao i svakoj drugoj, ostali budni do ponoći čekajući da pokuca na naša vrata, a ona nam je donijela nevolju, najveću pandemiju u zadnjih 100 godina nazvanu Corona.

Corona nam je prvo uzela školu i prijatelje, a zatim čak i slobodu napuštanja vlastitog doma. U početku smo svi bili oduševljeni idejom da sve obaveze koje smo do sada radili možemo obavljati iz udobnosti svoga doma, ali kako je vrijeme odmicalo shvatili smo da to ne ide tako jer nismo smjeli odlaziti na neka, nama najdraža mjesta s prijateljima ili obitelji. Zahvaljujući promjeni klimatskih uvjeta bivalo je sve toplije i toplije te je tako Corone bilo manje i manje i već smo se ponadali da će nas ta strašna pošast napustiti, kad opet, s prvim kišama i padom temperature, počastila nas je sa svojim dolaskom. Corona je očito poput Grincha, odlučila da joj je dosta našeg okupljanja i slavlja. Jedno od veselja koja nam je oduzela je Dan kruha. Na taj dan, svi bismo se mi okupljali na igralištu škole. Svaki razred imao bi svoj štand na koji bi donosili peciva, kolače i marmelade, pekli bismo palačinke, radili limunadu za naše prijatelje, obitelji i profesore. Cijela naša zajednica na taj dan bi se okupila i sjetila se koliko smo zahvalni za svaki kruh, pecivo i zimnicu. Na igralištu, ne samo da bi bila cijela škola, svi učenici i profesori, nego i naša obitelj i bivši učenici škole. To je jedini blagdan koji nas je sve povezao, makar na samo jedan dan i uživali smo u njemu, a sada se ni u školi ne smijemo jedni drugima približiti bez maske.

Ove je godine Dan kruha obilježen simbolično, stolom s plodovima zemlje u predvorju škole, na satovima razrednika – razgovorom, čitanjem tekstova o kruhu i plodovima zemlje.

Neki niži razredi obilježili su Dan kruha u razredu mijeseći tijesto u pregačama i pekući kruščiće, pjevajući i recitirajući pjesme o kruhu i pekarima, slikajući kruh te učeći kako od zrna nastaje kruh.

Nadam se da će sljedeće godine i prvi razredi, koji ove godine nisu mogli, imati priliku voditi svoj štand i prodavati peciva i kolače koje su sami ispekli i veseliti se zajedničkom druženju i gužvi na našem školskom igralištu.

Eva Jandrašek, 8.b

Cijela naša zajednica na Dan kruha bi se okupila oko škole.

Ova 2020. godina, je sve samo ne obična. Na početku smo joj se veselili kao i svakoj drugoj, ostali budni do ponoći čekajući da pokuca na naša vrata, a ona nam je donijela nevolju, najveću pandemiju u zadnjih 100 godina nazvanu Corona.

Corona nam je prvo uzela školu i prijatelje, a zatim čak i slobodu napuštanja vlastitog doma. U početku smo svi bili oduševljeni idejom da sve obaveze koje smo do sada radili možemo obavljati iz udobnosti svoga doma, ali kako je vrijeme odmicalo shvatili smo da to ne ide tako jer nismo smjeli odlaziti na neka, nama najdraža mjesta s prijateljima ili obitelji. Zahvaljujući promjeni klimatskih uvjeta bivalo je sve toplije i toplije te je tako Corone bilo manje i manje i već smo se ponadali da će nas ta strašna pošast napustiti, kad opet, s prvim kišama i padom temperature, počastila nas je sa svojim dolaskom. Corona je očito poput Grincha, odlučila da joj je dosta našeg okupljanja i slavlja. Jedno od veselja koja nam je oduzela je Dan kruha. Na taj dan, svi bismo se mi okupljali na igralištu škole. Svaki razred imao bi svoj štand na koji bi donosili peciva, kolače i marmelade, pekli bismo palačinke, radili limunadu za naše prijatelje, obitelji i profesore. Cijela naša zajednica na taj dan bi se okupila i sjetila se koliko smo zahvalni za svaki kruh, pecivo i zimnicu. Na igralištu, ne samo da bi bila cijela škola, svi učenici i profesori, nego i naša obitelj i bivši učenici škole. To je jedini blagdan koji nas je sve povezao, makar na samo jedan dan i uživali smo u njemu, a sada se ni u školi ne smijemo jedni drugima približiti bez maske.

Ove je godine Dan kruha obilježen simbolično, stolom s plodovima zemlje u predvorju škole, na satovima razrednika – razgovorom, čitanjem tekstova o kruhu i plodovima zemlje.

Neki niži razredi obilježili su Dan kruha u razredu mijeseći tijesto u pregačama i pekući kruščiće, pjevajući i recitirajući pjesme o kruhu i pekarima, slikajući kruh te učeći kako od zrna nastaje kruh.

Nadam se da će sljedeće godine i prvi razredi, koji ove godine nisu mogli, imati priliku voditi svoj štand i prodavati peciva i kolače koje su sami ispekli i veseliti se zajedničkom druženju i gužvi na našem školskom igralištu.

Eva Jandrašek, 8.b

Cijela naša zajednica na Dan kruha bi se okupila oko škole.

Ova 2020. godina, je sve samo ne obična. Na početku smo joj se veselili kao i svakoj drugoj, ostali budni do ponoći čekajući da pokuca na naša vrata, a ona nam je donijela nevolju, najveću pandemiju u zadnjih 100 godina nazvanu Corona.

Corona nam je prvo uzela školu i prijatelje, a zatim čak i slobodu napuštanja vlastitog doma. U početku smo svi bili oduševljeni idejom da sve obaveze koje smo do sada radili možemo obavljati iz udobnosti svoga doma, ali kako je vrijeme odmicalo shvatili smo da to ne ide tako jer nismo smjeli odlaziti na neka, nama najdraža mjesta s prijateljima ili obitelji. Zahvaljujući promjeni klimatskih uvjeta bivalo je sve toplije i toplije te je tako Corone bilo manje i manje i već smo se ponadali da će nas ta strašna pošast napustiti, kad opet, s prvim kišama i padom temperature, počastila nas je sa svojim dolaskom. Corona je očito poput Grincha, odlučila da joj je dosta našeg okupljanja i slavlja. Jedno od veselja koja nam je oduzela je Dan kruha. Na taj dan, svi bismo se mi okupljali na igralištu škole. Svaki razred imao bi svoj štand na koji bi donosili peciva, kolače i marmelade, pekli bismo palačinke, radili limunadu za naše prijatelje, obitelji i profesore. Cijela naša zajednica na taj dan bi se okupila i sjetila se koliko smo zahvalni za svaki kruh, pecivo i zimnicu. Na igralištu, ne samo da bi bila cijela škola, svi učenici i profesori, nego i naša obitelj i bivši učenici škole. To je jedini blagdan koji nas je sve povezao, makar na samo jedan dan i uživali smo u njemu, a sada se ni u školi ne smijemo jedni drugima približiti bez maske.

Ove je godine Dan kruha obilježen simbolično, stolom s plodovima zemlje u predvorju škole, na satovima razrednika – razgovorom, čitanjem tekstova o kruhu i plodovima zemlje.

Neki niži razredi obilježili su Dan kruha u razredu mijeseći tijesto u pregačama i pekući kruščiće, pjevajući i recitirajući pjesme o kruhu i pekarima, slikajući kruh te učeći kako od zrna nastaje kruh.

Nadam se da će sljedeće godine i prvi razredi, koji ove godine nisu mogli, imati priliku voditi svoj štand i prodavati peciva i kolače koje su sami ispekli i veseliti se zajedničkom druženju i gužvi na našem školskom igralištu.

Eva Jandrašek, 8.b