Osnovna škola bana Josipa Jelačića Zagreb

Dana 29. siječnja 2020. godine u našoj se školi održao susret s književnicom Bojanom Meandžijom. Predstavila je svoju knjigu Trči! Ne čekaj me...  Govorila je o svome životu i preživljavanju tijekom Domovinskog rata. Pokazivala je slike iz svoga djetinjstva i način na koji je odrastala. Govorila je kako je započeo i kako je završio Domovinski rat. Imali su ju priliku slušati svi viši razredi i njihovi razrednici. Priča o njenom djetinjstvu potaknula je učenike da pročitaju knjigu. Povela ih je na zadnji dan nastave te je svima stavila osmijeh na lice. Tijekom govora Bojana je rekla da je jedne noći ugledala vojnika puškom u bakinom vrtu, to nije rekla baki,  kad je započeo Domovinski rat mislila je da je ona kriva jer te noći to nije rekla baki. Učenici su jednim velikim NE pomogli Bojani da smanji grižnju savjesti. Svoju je knjigu  započela pisati s trinaest godina u vlažnim prostorijama atomskog skloništa, te ju završila sa šesnaest. Sve podatke zapisivala je na drvenim letvicama drvarnice. Ta priča prvo je trebala biti sastavak za njenu razrednicu, no završila je kao knjiga. Na kraju svoga govora peti i šesti razredi imali su priliku poslušati snimku zadnje sirene, koja je označila kraj Domovinskog rata. Tijekom slušanja snimke djeca su čula pjesmu Marjane, Marjane koju su pjevali stanovnici Karlovca od sreće i radosti. Nakon susreta neki su učenici postavljali pitanja te se slikali s Bojanom koja je nekima čak i potpisala knjige. 

Dana 29. siječnja 2020. godine u našoj se školi održao susret s književnicom Bojanom Meandžijom. Predstavila je svoju knjigu Trči! Ne čekaj me...  Govorila je o svome životu i preživljavanju tijekom Domovinskog rata. Pokazivala je slike iz svoga djetinjstva i način na koji je odrastala. Govorila je kako je započeo i kako je završio Domovinski rat. Imali su ju priliku slušati svi viši razredi i njihovi razrednici. Priča o njenom djetinjstvu potaknula je učenike da pročitaju knjigu. Povela ih je na zadnji dan nastave te je svima stavila osmijeh na lice. Tijekom govora Bojana je rekla da je jedne noći ugledala vojnika puškom u bakinom vrtu, to nije rekla baki,  kad je započeo Domovinski rat mislila je da je ona kriva jer te noći to nije rekla baki. Učenici su jednim velikim NE pomogli Bojani da smanji grižnju savjesti. Svoju je knjigu  započela pisati s trinaest godina u vlažnim prostorijama atomskog skloništa, te ju završila sa šesnaest. Sve podatke zapisivala je na drvenim letvicama drvarnice. Ta priča prvo je trebala biti sastavak za njenu razrednicu, no završila je kao knjiga. Na kraju svoga govora peti i šesti razredi imali su priliku poslušati snimku zadnje sirene, koja je označila kraj Domovinskog rata. Tijekom slušanja snimke djeca su čula pjesmu Marjane, Marjane koju su pjevali stanovnici Karlovca od sreće i radosti. Nakon susreta neki su učenici postavljali pitanja te se slikali s Bojanom koja je nekima čak i potpisala knjige. 

Dana 29. siječnja 2020. godine u našoj se školi održao susret s književnicom Bojanom Meandžijom. Predstavila je svoju knjigu Trči! Ne čekaj me...  Govorila je o svome životu i preživljavanju tijekom Domovinskog rata. Pokazivala je slike iz svoga djetinjstva i način na koji je odrastala. Govorila je kako je započeo i kako je završio Domovinski rat. Imali su ju priliku slušati svi viši razredi i njihovi razrednici. Priča o njenom djetinjstvu potaknula je učenike da pročitaju knjigu. Povela ih je na zadnji dan nastave te je svima stavila osmijeh na lice. Tijekom govora Bojana je rekla da je jedne noći ugledala vojnika puškom u bakinom vrtu, to nije rekla baki,  kad je započeo Domovinski rat mislila je da je ona kriva jer te noći to nije rekla baki. Učenici su jednim velikim NE pomogli Bojani da smanji grižnju savjesti. Svoju je knjigu  započela pisati s trinaest godina u vlažnim prostorijama atomskog skloništa, te ju završila sa šesnaest. Sve podatke zapisivala je na drvenim letvicama drvarnice. Ta priča prvo je trebala biti sastavak za njenu razrednicu, no završila je kao knjiga. Na kraju svoga govora peti i šesti razredi imali su priliku poslušati snimku zadnje sirene, koja je označila kraj Domovinskog rata. Tijekom slušanja snimke djeca su čula pjesmu Marjane, Marjane koju su pjevali stanovnici Karlovca od sreće i radosti. Nakon susreta neki su učenici postavljali pitanja te se slikali s Bojanom koja je nekima čak i potpisala knjige.