Za procjenu spremnosti djeteta za školu bana Josipa Jelačića roditelji se prijavljuju na online obrazac:
Nakon prijave stručni suradnici telefonski kontaktiraju roditelja te roditelj dobije termin za pregled djeteta u školi.
Termin za pregled kod školske liječnice u ambulanti u Gajnicama kod dr. Nede Ferenčić Vrban roditelj sam dogovara termin preko aplikacije Terminko (kontakt školske liječnice 34 52 132)
Sve potrebne informacije za upis djeteta u OŠ bana Josipa Jelačića , kao i obrasce možete pronaći na sljedećim poveznicama:
- Upisna procedura za učenike koji pripadaju upisnom području OŠ bana J. Jelačića
- Upisna procedura za učenike koji NE pripadaju upisnom području OŠ bana J. Jelačića
- Upisno područje OŠ bana Josipa Jelačića
- Zahtjev za upis učenika izvan upisnog područja
Putopis - Vukovar
Autor: Ivan Gotić, 16. 3. 2017.
Pripremila Gordana Brez, tekstovi pod opširnije
Vukovar je grad i hrvatska riječna luka na Dunavu u hrvatskom dijelu Srijema. Putovali smo na terensku nastavu u Vukovar, grad heroj Domovinskoga rata.
Prvog dana posjetili smo Muzej vučedolske kulture i Gradski muzej u dvorcu Eltz. Prolazeći ulicama grada Vukovara primijetila sam da je većina građevinskih objekata obnovljena, ali još postoje tragovi rata i stradanja. Posjetili smo i križ na ušću Vuke u Dunav, jedan od najljepših spomenika stradalih u Domovinskom ratu.
Drugi dan smo posjetili Memorijalni centar Domovinskog rata, Memorijalno groblje žrtava, bolnicu, Ovčaru…
Teško nam je bilo gledati i slušati ljude koji nam pričaju kroz što su sve prošli, a hrabro od njih što su stali pred nas i ispričali nam tužnu povijest. Posjetili smo i groblje tenkova i vojarnu. U vojarni su nas zgrozile slike ranjenih vojnika te neke stvari poginulih koji su bili u srpskim koncentracijskim logorima.
Na žalost, nemam najljepše mjesto nego najtužnije. Ovčara. Na Ovčari su me preplavili osjećaji velike tuge i suze nemira. Pitala sam se kroz što su sve prolazili ti jadni ljudi. Tu nije bilo nimalo ljudskosti, niti poštivanja ljudskih prava. Mučiti nedužne ljude, ubiti dječaka od samo šesnaest godina ili pucati trudnoj ženi u trbuh. Zar su to ljudi?
Izražavam veliko poštovanje i ogromnu zahvalu prema poginulim braniteljima, ljudima, vojnicima i svima koji su kroz takvo što morali proći.
Lana Stanić, 8C
Prvi put u životu sam bio u Srijemu i gradu Vukovaru ove veljače. Nepregledna polja i ravnice su me oduševile. Sam grad Vukovar je lijep, ali na svakom koraku nešto podsjeća na ono što nikada ne smijemo zaboraviti. Posjetili smo mnoga mjesta, a neka od njih su: Muzej vučedolske kulture, Gradski muzej Vukovar, Memorijalni centar Domovinskog rata, Mjesto sjećanja vukovarska bolnica, Memorijalno groblje, vodotoranj, Trpinjska cesta, Ovčara…
Od svih tih mjesta najdublji dojam na mene je ostavila Vukovarska bolnica. Imam duboko poštovanje prema onima koji su u ta tri mjeseca, koliko je trajala opsada grada, pomagali ranjenima i spašavali živote, bez obzira koje nacionalnosti oni bili. Naravno da bolnica, sama po sebi, nije najljepše mjesto, ali plemenita djela koja su u njoj počinjena se ne smiju zaboraviti. Uvijek sam imao poštovanje prema onima koji su svoj život dali za ovu državu u kojoj mi sada živimo, ali tome nisam davao previše pažnje.
Sada kada sam bio u Vukovaru, gradu koji je simbol tog rata, odslušao mnoga predavanja i vidio mnoga sveta mjesta, mogu bolje razumjeti patnje tih ljudi. Ima još puno onih za kojima se traga i onih za koje njihove obitelji nikada neće saznati gdje su završili. Tako je to u svakom ratu…
Ratovi bi svima trebali biti pouka o tome koliko je mir zapravo dragocjen. Mlađe generacije, uključujući i nas, nikada ne bi smjele zaboraviti ono što se tada u Vukovaru dogodilo, ali raditi na tome da se nikada više ne ponovi.
Herojima koji su svoj život dali tom gradu neka je vječna slava i hvala.
Martin Miklenić, 8C
9. i 10. veljače 2017. Posjetili smo Vukovar. Grad na Dunavu, na samom istoku Hrvatske. Grad heroj.
Putujući do Vukovara prolazili smo rijetko naseljenim ravnicama, uz cestu su se prostirala velika polja i male skromne kućice. U zapuštenijim dijelovima rasle su visoke trave. Raslo je i naše uzbuđenje susreta s gradom herojem.
U vojarni smo slušali predavanje o Domovinskom ratu te uzrocima i posljedicama rata. Slušali smo i o tijeku bitke za Vukovar. Predavanje je održao i aktivni sudionik rata. Kroz muzeje upoznali smo povijest grada. U Muzeju vučedolske kulture divili smo se izlošcima još iz bakrenoga doba. Keramičke posude i prikazi odjeće iz tog doba samo su neke od zanimljivosti. Najpoznatija Vučedolska golubica zapravo je jarebica. U Gradskom muzeju Vukovar vidjeli smo nešto bližu, ali opet i davnu prošlost ovoga područja. Obišli smo i memorijalne lokalitete. Spomen-dom Trpinjskoj cesti ističe se po ponoru u kojem se nalazi kupola uništenoga tenka. To je zato što je na Trpinjskoj cesti uništeno najviše tenkova.
Spomen-dom Ovčara postavljen je u hangaru u kojem su, oni koji su tamo ubijeni, proveli svoje posljednje trenutke. Na zidovima se nalaze slike žrtava koje se gase i pale. Time se želi pokazati da poginuli još uvijek žive u našim sjećanjima. Putujući do masovne grobnice na Ovčari mogli smo vidjeti vinograde savršeno poredane u redove. Teško je zamisliti da su se tako strašni zločini dogodili na tako lijepom mjestu.
Prošli smo pokraj Kukuruznoga puta. Za vrijeme rata to je bio jedini ulaz i izlaz iz Vukovara. Zbog toga je dobio naziv Put spasa.
U Vukovarskoj bolnici pogledali smo kratki film o stanju u Vukovaru za vrijeme rata. U bolnicu su svakodnevno dolazili ranjenici, ali i ljudi koji su tražili sigurnost. Ona stoji kao mjesto sjećanja, ali je još uvijek u funkciji.
Memorijalni centar Domovinskoga rata smješten je u prostorima bivše vojarne 204. Vukovarske brigade. Tamo smo vidjeli prikaz srpskih koncentracijskih logora. Tamo je i izložba oružja koje se koristilo u ratu.
Najveći dojam na mene je ostavio vodotoranj u Vukovaru. Iako je pun rupa, on se još uvijek drži. Stoji kao podsjetnik na rat koji je dio naše povijesti. Stoji i kao simbol volje, snage i domoljublja. U školi mira slušali smo predavanje stožerne narednice Tamare Rubčić o tome kako ima boljih rješenja od ratovanje. Razgovaranje i pregovaranje bolji su od nasilja.
Branitelji su se borili za slobodu i mir koji danas imamo. Oni su dali živote za svoju domovinu i na to nikada ne smijemo zaboraviti.
Hvala im za ono što su činili za nas i našu domovinu u ratu i što čine sada u miru.
Vida Trlek, 8A
Od ponedjeljka 30.10.2023. godine počinje jesenski odmor učenika.
U srijedu, 1.11.2023. je blagdan Svih svetih, neradni dan.
Nastava počinje u četvrtak, 2.11.2023. godine. Prvi i drugi razredi ujutro, ostali neparni razredi ujutro, parni razredi poslije podne.
Putopis - Vukovar
Autor: Ivan Gotić, 16. 3. 2017.
Pripremila Gordana Brez, tekstovi pod opširnije
Vukovar je grad i hrvatska riječna luka na Dunavu u hrvatskom dijelu Srijema. Putovali smo na terensku nastavu u Vukovar, grad heroj Domovinskoga rata.
Prvog dana posjetili smo Muzej vučedolske kulture i Gradski muzej u dvorcu Eltz. Prolazeći ulicama grada Vukovara primijetila sam da je većina građevinskih objekata obnovljena, ali još postoje tragovi rata i stradanja. Posjetili smo i križ na ušću Vuke u Dunav, jedan od najljepših spomenika stradalih u Domovinskom ratu.
Drugi dan smo posjetili Memorijalni centar Domovinskog rata, Memorijalno groblje žrtava, bolnicu, Ovčaru…
Teško nam je bilo gledati i slušati ljude koji nam pričaju kroz što su sve prošli, a hrabro od njih što su stali pred nas i ispričali nam tužnu povijest. Posjetili smo i groblje tenkova i vojarnu. U vojarni su nas zgrozile slike ranjenih vojnika te neke stvari poginulih koji su bili u srpskim koncentracijskim logorima.
Na žalost, nemam najljepše mjesto nego najtužnije. Ovčara. Na Ovčari su me preplavili osjećaji velike tuge i suze nemira. Pitala sam se kroz što su sve prolazili ti jadni ljudi. Tu nije bilo nimalo ljudskosti, niti poštivanja ljudskih prava. Mučiti nedužne ljude, ubiti dječaka od samo šesnaest godina ili pucati trudnoj ženi u trbuh. Zar su to ljudi?
Izražavam veliko poštovanje i ogromnu zahvalu prema poginulim braniteljima, ljudima, vojnicima i svima koji su kroz takvo što morali proći.
Lana Stanić, 8C
Prvi put u životu sam bio u Srijemu i gradu Vukovaru ove veljače. Nepregledna polja i ravnice su me oduševile. Sam grad Vukovar je lijep, ali na svakom koraku nešto podsjeća na ono što nikada ne smijemo zaboraviti. Posjetili smo mnoga mjesta, a neka od njih su: Muzej vučedolske kulture, Gradski muzej Vukovar, Memorijalni centar Domovinskog rata, Mjesto sjećanja vukovarska bolnica, Memorijalno groblje, vodotoranj, Trpinjska cesta, Ovčara…
Od svih tih mjesta najdublji dojam na mene je ostavila Vukovarska bolnica. Imam duboko poštovanje prema onima koji su u ta tri mjeseca, koliko je trajala opsada grada, pomagali ranjenima i spašavali živote, bez obzira koje nacionalnosti oni bili. Naravno da bolnica, sama po sebi, nije najljepše mjesto, ali plemenita djela koja su u njoj počinjena se ne smiju zaboraviti. Uvijek sam imao poštovanje prema onima koji su svoj život dali za ovu državu u kojoj mi sada živimo, ali tome nisam davao previše pažnje.
Sada kada sam bio u Vukovaru, gradu koji je simbol tog rata, odslušao mnoga predavanja i vidio mnoga sveta mjesta, mogu bolje razumjeti patnje tih ljudi. Ima još puno onih za kojima se traga i onih za koje njihove obitelji nikada neće saznati gdje su završili. Tako je to u svakom ratu…
Ratovi bi svima trebali biti pouka o tome koliko je mir zapravo dragocjen. Mlađe generacije, uključujući i nas, nikada ne bi smjele zaboraviti ono što se tada u Vukovaru dogodilo, ali raditi na tome da se nikada više ne ponovi.
Herojima koji su svoj život dali tom gradu neka je vječna slava i hvala.
Martin Miklenić, 8C
9. i 10. veljače 2017. Posjetili smo Vukovar. Grad na Dunavu, na samom istoku Hrvatske. Grad heroj.
Putujući do Vukovara prolazili smo rijetko naseljenim ravnicama, uz cestu su se prostirala velika polja i male skromne kućice. U zapuštenijim dijelovima rasle su visoke trave. Raslo je i naše uzbuđenje susreta s gradom herojem.
U vojarni smo slušali predavanje o Domovinskom ratu te uzrocima i posljedicama rata. Slušali smo i o tijeku bitke za Vukovar. Predavanje je održao i aktivni sudionik rata. Kroz muzeje upoznali smo povijest grada. U Muzeju vučedolske kulture divili smo se izlošcima još iz bakrenoga doba. Keramičke posude i prikazi odjeće iz tog doba samo su neke od zanimljivosti. Najpoznatija Vučedolska golubica zapravo je jarebica. U Gradskom muzeju Vukovar vidjeli smo nešto bližu, ali opet i davnu prošlost ovoga područja. Obišli smo i memorijalne lokalitete. Spomen-dom Trpinjskoj cesti ističe se po ponoru u kojem se nalazi kupola uništenoga tenka. To je zato što je na Trpinjskoj cesti uništeno najviše tenkova.
Spomen-dom Ovčara postavljen je u hangaru u kojem su, oni koji su tamo ubijeni, proveli svoje posljednje trenutke. Na zidovima se nalaze slike žrtava koje se gase i pale. Time se želi pokazati da poginuli još uvijek žive u našim sjećanjima. Putujući do masovne grobnice na Ovčari mogli smo vidjeti vinograde savršeno poredane u redove. Teško je zamisliti da su se tako strašni zločini dogodili na tako lijepom mjestu.
Prošli smo pokraj Kukuruznoga puta. Za vrijeme rata to je bio jedini ulaz i izlaz iz Vukovara. Zbog toga je dobio naziv Put spasa.
U Vukovarskoj bolnici pogledali smo kratki film o stanju u Vukovaru za vrijeme rata. U bolnicu su svakodnevno dolazili ranjenici, ali i ljudi koji su tražili sigurnost. Ona stoji kao mjesto sjećanja, ali je još uvijek u funkciji.
Memorijalni centar Domovinskoga rata smješten je u prostorima bivše vojarne 204. Vukovarske brigade. Tamo smo vidjeli prikaz srpskih koncentracijskih logora. Tamo je i izložba oružja koje se koristilo u ratu.
Najveći dojam na mene je ostavio vodotoranj u Vukovaru. Iako je pun rupa, on se još uvijek drži. Stoji kao podsjetnik na rat koji je dio naše povijesti. Stoji i kao simbol volje, snage i domoljublja. U školi mira slušali smo predavanje stožerne narednice Tamare Rubčić o tome kako ima boljih rješenja od ratovanje. Razgovaranje i pregovaranje bolji su od nasilja.
Branitelji su se borili za slobodu i mir koji danas imamo. Oni su dali živote za svoju domovinu i na to nikada ne smijemo zaboraviti.
Hvala im za ono što su činili za nas i našu domovinu u ratu i što čine sada u miru.
Vida Trlek, 8A
Putopis - Vukovar
Autor: Ivan Gotić, 16. 3. 2017.
Pripremila Gordana Brez, tekstovi pod opširnije
Vukovar je grad i hrvatska riječna luka na Dunavu u hrvatskom dijelu Srijema. Putovali smo na terensku nastavu u Vukovar, grad heroj Domovinskoga rata.
Prvog dana posjetili smo Muzej vučedolske kulture i Gradski muzej u dvorcu Eltz. Prolazeći ulicama grada Vukovara primijetila sam da je većina građevinskih objekata obnovljena, ali još postoje tragovi rata i stradanja. Posjetili smo i križ na ušću Vuke u Dunav, jedan od najljepših spomenika stradalih u Domovinskom ratu.
Drugi dan smo posjetili Memorijalni centar Domovinskog rata, Memorijalno groblje žrtava, bolnicu, Ovčaru…
Teško nam je bilo gledati i slušati ljude koji nam pričaju kroz što su sve prošli, a hrabro od njih što su stali pred nas i ispričali nam tužnu povijest. Posjetili smo i groblje tenkova i vojarnu. U vojarni su nas zgrozile slike ranjenih vojnika te neke stvari poginulih koji su bili u srpskim koncentracijskim logorima.
Na žalost, nemam najljepše mjesto nego najtužnije. Ovčara. Na Ovčari su me preplavili osjećaji velike tuge i suze nemira. Pitala sam se kroz što su sve prolazili ti jadni ljudi. Tu nije bilo nimalo ljudskosti, niti poštivanja ljudskih prava. Mučiti nedužne ljude, ubiti dječaka od samo šesnaest godina ili pucati trudnoj ženi u trbuh. Zar su to ljudi?
Izražavam veliko poštovanje i ogromnu zahvalu prema poginulim braniteljima, ljudima, vojnicima i svima koji su kroz takvo što morali proći.
Lana Stanić, 8C
Prvi put u životu sam bio u Srijemu i gradu Vukovaru ove veljače. Nepregledna polja i ravnice su me oduševile. Sam grad Vukovar je lijep, ali na svakom koraku nešto podsjeća na ono što nikada ne smijemo zaboraviti. Posjetili smo mnoga mjesta, a neka od njih su: Muzej vučedolske kulture, Gradski muzej Vukovar, Memorijalni centar Domovinskog rata, Mjesto sjećanja vukovarska bolnica, Memorijalno groblje, vodotoranj, Trpinjska cesta, Ovčara…
Od svih tih mjesta najdublji dojam na mene je ostavila Vukovarska bolnica. Imam duboko poštovanje prema onima koji su u ta tri mjeseca, koliko je trajala opsada grada, pomagali ranjenima i spašavali živote, bez obzira koje nacionalnosti oni bili. Naravno da bolnica, sama po sebi, nije najljepše mjesto, ali plemenita djela koja su u njoj počinjena se ne smiju zaboraviti. Uvijek sam imao poštovanje prema onima koji su svoj život dali za ovu državu u kojoj mi sada živimo, ali tome nisam davao previše pažnje.
Sada kada sam bio u Vukovaru, gradu koji je simbol tog rata, odslušao mnoga predavanja i vidio mnoga sveta mjesta, mogu bolje razumjeti patnje tih ljudi. Ima još puno onih za kojima se traga i onih za koje njihove obitelji nikada neće saznati gdje su završili. Tako je to u svakom ratu…
Ratovi bi svima trebali biti pouka o tome koliko je mir zapravo dragocjen. Mlađe generacije, uključujući i nas, nikada ne bi smjele zaboraviti ono što se tada u Vukovaru dogodilo, ali raditi na tome da se nikada više ne ponovi.
Herojima koji su svoj život dali tom gradu neka je vječna slava i hvala.
Martin Miklenić, 8C
9. i 10. veljače 2017. Posjetili smo Vukovar. Grad na Dunavu, na samom istoku Hrvatske. Grad heroj.
Putujući do Vukovara prolazili smo rijetko naseljenim ravnicama, uz cestu su se prostirala velika polja i male skromne kućice. U zapuštenijim dijelovima rasle su visoke trave. Raslo je i naše uzbuđenje susreta s gradom herojem.
U vojarni smo slušali predavanje o Domovinskom ratu te uzrocima i posljedicama rata. Slušali smo i o tijeku bitke za Vukovar. Predavanje je održao i aktivni sudionik rata. Kroz muzeje upoznali smo povijest grada. U Muzeju vučedolske kulture divili smo se izlošcima još iz bakrenoga doba. Keramičke posude i prikazi odjeće iz tog doba samo su neke od zanimljivosti. Najpoznatija Vučedolska golubica zapravo je jarebica. U Gradskom muzeju Vukovar vidjeli smo nešto bližu, ali opet i davnu prošlost ovoga područja. Obišli smo i memorijalne lokalitete. Spomen-dom Trpinjskoj cesti ističe se po ponoru u kojem se nalazi kupola uništenoga tenka. To je zato što je na Trpinjskoj cesti uništeno najviše tenkova.
Spomen-dom Ovčara postavljen je u hangaru u kojem su, oni koji su tamo ubijeni, proveli svoje posljednje trenutke. Na zidovima se nalaze slike žrtava koje se gase i pale. Time se želi pokazati da poginuli još uvijek žive u našim sjećanjima. Putujući do masovne grobnice na Ovčari mogli smo vidjeti vinograde savršeno poredane u redove. Teško je zamisliti da su se tako strašni zločini dogodili na tako lijepom mjestu.
Prošli smo pokraj Kukuruznoga puta. Za vrijeme rata to je bio jedini ulaz i izlaz iz Vukovara. Zbog toga je dobio naziv Put spasa.
U Vukovarskoj bolnici pogledali smo kratki film o stanju u Vukovaru za vrijeme rata. U bolnicu su svakodnevno dolazili ranjenici, ali i ljudi koji su tražili sigurnost. Ona stoji kao mjesto sjećanja, ali je još uvijek u funkciji.
Memorijalni centar Domovinskoga rata smješten je u prostorima bivše vojarne 204. Vukovarske brigade. Tamo smo vidjeli prikaz srpskih koncentracijskih logora. Tamo je i izložba oružja koje se koristilo u ratu.
Najveći dojam na mene je ostavio vodotoranj u Vukovaru. Iako je pun rupa, on se još uvijek drži. Stoji kao podsjetnik na rat koji je dio naše povijesti. Stoji i kao simbol volje, snage i domoljublja. U školi mira slušali smo predavanje stožerne narednice Tamare Rubčić o tome kako ima boljih rješenja od ratovanje. Razgovaranje i pregovaranje bolji su od nasilja.
Branitelji su se borili za slobodu i mir koji danas imamo. Oni su dali živote za svoju domovinu i na to nikada ne smijemo zaboraviti.
Hvala im za ono što su činili za nas i našu domovinu u ratu i što čine sada u miru.
Vida Trlek, 8A
S ponosom možemo objaviti da se danas, na Svjetski dan učitelja, na listi najboljih odgojno-obrazovnih djelatnika koje je nagradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, našao i naš profesor povijesti i geografije Matija Kuštek.
Čestitamo našem Matiji!
Ravnateljica i djelatnici škole!
