Za procjenu spremnosti djeteta za školu bana Josipa Jelačića roditelji se prijavljuju na online obrazac:
Nakon prijave stručni suradnici telefonski kontaktiraju roditelja te roditelj dobije termin za pregled djeteta u školi.
Termin za pregled kod školske liječnice u ambulanti u Gajnicama kod dr. Nede Ferenčić Vrban roditelj sam dogovara termin preko aplikacije Terminko (kontakt školske liječnice 34 52 132)
Sve potrebne informacije za upis djeteta u OŠ bana Josipa Jelačića , kao i obrasce možete pronaći na sljedećim poveznicama:
- Upisna procedura za učenike koji pripadaju upisnom području OŠ bana J. Jelačića
- Upisna procedura za učenike koji NE pripadaju upisnom području OŠ bana J. Jelačića
- Upisno područje OŠ bana Josipa Jelačića
- Zahtjev za upis učenika izvan upisnog područja
Put u Vukovar
Autor: Martina Draženović, 5. 11. 2012.
Sve je započelo slanjem pisama u drugom razredu. Slali smo svoje opise, adrese, brojeve telefona i naravno, poklone.
U trećem razredu smo sve to ponovili, a tada je Vukovarcima pala na pamet ideja da prenoćimo kod njih. Jedna noć im se činila prekratko vrijeme za druženje pa smo se dogovorili da ostanemo dvije noći te se treći dan vratimo u Zagreb. Obzirom na to das u nas pozvali pred kraj trećeg razreda odlučili smo ih posjetiti u četvrtom razredu.
Bili smo jako uzbuđeni. Učiteljica nas je dodatno poučavala o pristojnom ponašanju I kulturi. Jako smo dugo čekali taj trenutak te ga jedva dočekali 18. listopada 2012. godine. Bili smo spremni pred školom u “Božo” majici. Tamo su bili i neki roditelji koji su nas trebali odvesti do Glavnog kolodvora. Za dvadesetak minuta smo svi stigli do Glavnog kolodvora i uputili se do perona na kojem je stajao vlak koji nas je trebao odvesti do Vukovara. Ukrcali smo se i za par minuta vlak je krenuo. Neki su odmah počeli jesti svoje sendviče. Kad su ih pojeli, svi smo tiho razgovarali,slušali glazbu , kartali se, a neki su čak i spavali. Ukratko, odlično smo se zabavljali. Kasnije smo jeli kiflice mame Ive, mandarine mame Jasenke i čokoladu dide Mire koji nas je dočekao velikom Milka čokoladom u Slavonskom Brodu .
Nakon što smo prošli Vinkovce, ustali smo, uzeli svoje kofere i pospremili vagon. Obukli smo jakne te uzbuđeno očekivali cilj. Kad smo stigli dočekali su nas naši prijatelji Vukovarci i njihovi roditelji zajedno s učiteljicom Ljiljanom Vidović. Zapljeskali su nam no, osim pljeska bilo je tu i zagrljaja.
Učiteljica je podijelila svakog od nas kod Vukovarca kod kojeg smo trebali spavati. Svi smo pozdravili učiteljicu Ivanu i krenuli do kuća naših prijatelja.
U kućama naših prijatelja malo smo se sramili , no ubrzo smo se udomaćili. Dugo smo ostali budni zbog uzbuđenja, ali iako nije bilo mamine puse za laku noć, zaspali smo u nepoznatom krevetu.
Ujutro smo se svi zajedno našli u njihovoj učionici u Osnovnoj školi Blage Zadra. Ukratko smo se predstavili, izveli naš igrokaz i otpjevali pjesme naših „ boy bendova“.
Turistički vlak grada Vukovara nas je kasnije vozio na sva planirana mjesta koja smo obišli i s kojima smo oduševljeni. Bili smo u centru grada, prošetali obalom Dunava i poigrali se tu u parkiću. Nakon toga smo se popeli na Vidikovac gdje su nas novinari Glasa Slavonije fotografirali. Prošetali smo kraj dvorca Eltz i odvezli se do Vodotornja koji je pun ratnih rana.To nas je rastužilo.
Kasnije smo vlakićem otišli do Vojarne gdje smo obišli Muzej i upoznali sva vojna vozila u koja smo ušli i zemunice koje su nas jako zainteresirale. U sklopu vojarne nalazi se i prikaz logora Stajićevo i Begejci (inače se nalaze u Vojvodini) u kojima su mnogi naši vojnici i civili za vrijeme Domovinskog rata bili mučeni i ubijeni.
Kasnije smo vlakićem otišli do Adice. To je prekrasan park kojeg je uredila Europska Unija . Tu smo se slobodno poigrali u prekrasnom okruženju. Bili smo jako umorni, ali veseli i razdragani. Sa našim domaćinima smo krenuli kućama i tu se poigrali i podružili .
Sutradan prijepodne smo se bavili slobodnim aktivnostima u kućama domaćina. Neki su šetali gradom, neki su bili na pecanju na Dunavu, neki su se igrali…
U 14h smo se našli u parkiću kod autobusne stanice i još se malo podružili. Učiteljica Ivana je svima zahvalila na gostoprimstvu i uputila poziv za posjet k nama u Zagreb na proljeće. To nas je sve oduševilo.
U 15h je stigao autobus Čazmatrans koji je bio na kat , što nas je oduševilo. Pozdravili smo se , smjestili u bus i krenuli prema Zagrebu. Stajali smo na nekoliko stanica ( Slavonski Brod, Osijek, Đakovo), ali smo nestrpljivo očekivali Zagreb.
Oko 20h smo stigli na Autobusni kolodvor gdje su nas dočekali naši roditelji sa slatkim pusama i zagrljajima, a učiteljicu su nagradili i velikim pljeskom i poklonom.
Ovo je bilo putovanje koje nikada nećemo zaboraviti i o kojem će se još dugo pričati.
Vida Trlek, Marta Klabučar i Lucija Crnoja – 4.a
Pogledajte našu foto-galeriju!
Od ponedjeljka 30.10.2023. godine počinje jesenski odmor učenika.
U srijedu, 1.11.2023. je blagdan Svih svetih, neradni dan.
Nastava počinje u četvrtak, 2.11.2023. godine. Prvi i drugi razredi ujutro, ostali neparni razredi ujutro, parni razredi poslije podne.
Put u Vukovar
Autor: Martina Draženović, 5. 11. 2012.
Sve je započelo slanjem pisama u drugom razredu. Slali smo svoje opise, adrese, brojeve telefona i naravno, poklone.
U trećem razredu smo sve to ponovili, a tada je Vukovarcima pala na pamet ideja da prenoćimo kod njih. Jedna noć im se činila prekratko vrijeme za druženje pa smo se dogovorili da ostanemo dvije noći te se treći dan vratimo u Zagreb. Obzirom na to das u nas pozvali pred kraj trećeg razreda odlučili smo ih posjetiti u četvrtom razredu.
Bili smo jako uzbuđeni. Učiteljica nas je dodatno poučavala o pristojnom ponašanju I kulturi. Jako smo dugo čekali taj trenutak te ga jedva dočekali 18. listopada 2012. godine. Bili smo spremni pred školom u “Božo” majici. Tamo su bili i neki roditelji koji su nas trebali odvesti do Glavnog kolodvora. Za dvadesetak minuta smo svi stigli do Glavnog kolodvora i uputili se do perona na kojem je stajao vlak koji nas je trebao odvesti do Vukovara. Ukrcali smo se i za par minuta vlak je krenuo. Neki su odmah počeli jesti svoje sendviče. Kad su ih pojeli, svi smo tiho razgovarali,slušali glazbu , kartali se, a neki su čak i spavali. Ukratko, odlično smo se zabavljali. Kasnije smo jeli kiflice mame Ive, mandarine mame Jasenke i čokoladu dide Mire koji nas je dočekao velikom Milka čokoladom u Slavonskom Brodu .
Nakon što smo prošli Vinkovce, ustali smo, uzeli svoje kofere i pospremili vagon. Obukli smo jakne te uzbuđeno očekivali cilj. Kad smo stigli dočekali su nas naši prijatelji Vukovarci i njihovi roditelji zajedno s učiteljicom Ljiljanom Vidović. Zapljeskali su nam no, osim pljeska bilo je tu i zagrljaja.
Učiteljica je podijelila svakog od nas kod Vukovarca kod kojeg smo trebali spavati. Svi smo pozdravili učiteljicu Ivanu i krenuli do kuća naših prijatelja.
U kućama naših prijatelja malo smo se sramili , no ubrzo smo se udomaćili. Dugo smo ostali budni zbog uzbuđenja, ali iako nije bilo mamine puse za laku noć, zaspali smo u nepoznatom krevetu.
Ujutro smo se svi zajedno našli u njihovoj učionici u Osnovnoj školi Blage Zadra. Ukratko smo se predstavili, izveli naš igrokaz i otpjevali pjesme naših „ boy bendova“.
Turistički vlak grada Vukovara nas je kasnije vozio na sva planirana mjesta koja smo obišli i s kojima smo oduševljeni. Bili smo u centru grada, prošetali obalom Dunava i poigrali se tu u parkiću. Nakon toga smo se popeli na Vidikovac gdje su nas novinari Glasa Slavonije fotografirali. Prošetali smo kraj dvorca Eltz i odvezli se do Vodotornja koji je pun ratnih rana.To nas je rastužilo.
Kasnije smo vlakićem otišli do Vojarne gdje smo obišli Muzej i upoznali sva vojna vozila u koja smo ušli i zemunice koje su nas jako zainteresirale. U sklopu vojarne nalazi se i prikaz logora Stajićevo i Begejci (inače se nalaze u Vojvodini) u kojima su mnogi naši vojnici i civili za vrijeme Domovinskog rata bili mučeni i ubijeni.
Kasnije smo vlakićem otišli do Adice. To je prekrasan park kojeg je uredila Europska Unija . Tu smo se slobodno poigrali u prekrasnom okruženju. Bili smo jako umorni, ali veseli i razdragani. Sa našim domaćinima smo krenuli kućama i tu se poigrali i podružili .
Sutradan prijepodne smo se bavili slobodnim aktivnostima u kućama domaćina. Neki su šetali gradom, neki su bili na pecanju na Dunavu, neki su se igrali…
U 14h smo se našli u parkiću kod autobusne stanice i još se malo podružili. Učiteljica Ivana je svima zahvalila na gostoprimstvu i uputila poziv za posjet k nama u Zagreb na proljeće. To nas je sve oduševilo.
U 15h je stigao autobus Čazmatrans koji je bio na kat , što nas je oduševilo. Pozdravili smo se , smjestili u bus i krenuli prema Zagrebu. Stajali smo na nekoliko stanica ( Slavonski Brod, Osijek, Đakovo), ali smo nestrpljivo očekivali Zagreb.
Oko 20h smo stigli na Autobusni kolodvor gdje su nas dočekali naši roditelji sa slatkim pusama i zagrljajima, a učiteljicu su nagradili i velikim pljeskom i poklonom.
Ovo je bilo putovanje koje nikada nećemo zaboraviti i o kojem će se još dugo pričati.
Vida Trlek, Marta Klabučar i Lucija Crnoja – 4.a
Pogledajte našu foto-galeriju!
Put u Vukovar
Autor: Martina Draženović, 5. 11. 2012.
Sve je započelo slanjem pisama u drugom razredu. Slali smo svoje opise, adrese, brojeve telefona i naravno, poklone.
U trećem razredu smo sve to ponovili, a tada je Vukovarcima pala na pamet ideja da prenoćimo kod njih. Jedna noć im se činila prekratko vrijeme za druženje pa smo se dogovorili da ostanemo dvije noći te se treći dan vratimo u Zagreb. Obzirom na to das u nas pozvali pred kraj trećeg razreda odlučili smo ih posjetiti u četvrtom razredu.
Bili smo jako uzbuđeni. Učiteljica nas je dodatno poučavala o pristojnom ponašanju I kulturi. Jako smo dugo čekali taj trenutak te ga jedva dočekali 18. listopada 2012. godine. Bili smo spremni pred školom u “Božo” majici. Tamo su bili i neki roditelji koji su nas trebali odvesti do Glavnog kolodvora. Za dvadesetak minuta smo svi stigli do Glavnog kolodvora i uputili se do perona na kojem je stajao vlak koji nas je trebao odvesti do Vukovara. Ukrcali smo se i za par minuta vlak je krenuo. Neki su odmah počeli jesti svoje sendviče. Kad su ih pojeli, svi smo tiho razgovarali,slušali glazbu , kartali se, a neki su čak i spavali. Ukratko, odlično smo se zabavljali. Kasnije smo jeli kiflice mame Ive, mandarine mame Jasenke i čokoladu dide Mire koji nas je dočekao velikom Milka čokoladom u Slavonskom Brodu .
Nakon što smo prošli Vinkovce, ustali smo, uzeli svoje kofere i pospremili vagon. Obukli smo jakne te uzbuđeno očekivali cilj. Kad smo stigli dočekali su nas naši prijatelji Vukovarci i njihovi roditelji zajedno s učiteljicom Ljiljanom Vidović. Zapljeskali su nam no, osim pljeska bilo je tu i zagrljaja.
Učiteljica je podijelila svakog od nas kod Vukovarca kod kojeg smo trebali spavati. Svi smo pozdravili učiteljicu Ivanu i krenuli do kuća naših prijatelja.
U kućama naših prijatelja malo smo se sramili , no ubrzo smo se udomaćili. Dugo smo ostali budni zbog uzbuđenja, ali iako nije bilo mamine puse za laku noć, zaspali smo u nepoznatom krevetu.
Ujutro smo se svi zajedno našli u njihovoj učionici u Osnovnoj školi Blage Zadra. Ukratko smo se predstavili, izveli naš igrokaz i otpjevali pjesme naših „ boy bendova“.
Turistički vlak grada Vukovara nas je kasnije vozio na sva planirana mjesta koja smo obišli i s kojima smo oduševljeni. Bili smo u centru grada, prošetali obalom Dunava i poigrali se tu u parkiću. Nakon toga smo se popeli na Vidikovac gdje su nas novinari Glasa Slavonije fotografirali. Prošetali smo kraj dvorca Eltz i odvezli se do Vodotornja koji je pun ratnih rana.To nas je rastužilo.
Kasnije smo vlakićem otišli do Vojarne gdje smo obišli Muzej i upoznali sva vojna vozila u koja smo ušli i zemunice koje su nas jako zainteresirale. U sklopu vojarne nalazi se i prikaz logora Stajićevo i Begejci (inače se nalaze u Vojvodini) u kojima su mnogi naši vojnici i civili za vrijeme Domovinskog rata bili mučeni i ubijeni.
Kasnije smo vlakićem otišli do Adice. To je prekrasan park kojeg je uredila Europska Unija . Tu smo se slobodno poigrali u prekrasnom okruženju. Bili smo jako umorni, ali veseli i razdragani. Sa našim domaćinima smo krenuli kućama i tu se poigrali i podružili .
Sutradan prijepodne smo se bavili slobodnim aktivnostima u kućama domaćina. Neki su šetali gradom, neki su bili na pecanju na Dunavu, neki su se igrali…
U 14h smo se našli u parkiću kod autobusne stanice i još se malo podružili. Učiteljica Ivana je svima zahvalila na gostoprimstvu i uputila poziv za posjet k nama u Zagreb na proljeće. To nas je sve oduševilo.
U 15h je stigao autobus Čazmatrans koji je bio na kat , što nas je oduševilo. Pozdravili smo se , smjestili u bus i krenuli prema Zagrebu. Stajali smo na nekoliko stanica ( Slavonski Brod, Osijek, Đakovo), ali smo nestrpljivo očekivali Zagreb.
Oko 20h smo stigli na Autobusni kolodvor gdje su nas dočekali naši roditelji sa slatkim pusama i zagrljajima, a učiteljicu su nagradili i velikim pljeskom i poklonom.
Ovo je bilo putovanje koje nikada nećemo zaboraviti i o kojem će se još dugo pričati.
Vida Trlek, Marta Klabučar i Lucija Crnoja – 4.a
Pogledajte našu foto-galeriju!
S ponosom možemo objaviti da se danas, na Svjetski dan učitelja, na listi najboljih odgojno-obrazovnih djelatnika koje je nagradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, našao i naš profesor povijesti i geografije Matija Kuštek.
Čestitamo našem Matiji!
Ravnateljica i djelatnici škole!
