ilo je tu smiješnih priča iz školskih klupa, grupnog hodanja po nekoliko kilometara do škole, o " modi" tadašnjeg vremena, o hrani, o rijetko dobivenim slatkišima, pisanju na pločicama i uz petrolejke...

 

Zahvaljujemo još jednom svim djedovima, bakama i Ivinom pradjedu sa gotovo navršene 92 godine, koji su imali volju i želju uveličati nam ovaj divan dan..

Time smo zaključili cjelinu Rodbina iz PiD- a i sada možemo pisati ispit!!

 

 

                               2.b sa učiteljicom